Patisambhidāmagga kao rano egzegetsko djelo theravādskog buddhizma
Abstract
Patisambhidāmagga je vjerojatno najranije egzegetsko djelo theravādskog buddhizma. U ovome clanku tematiziraju se tri koncepta ranobuddhisticke filozofije koja su vjerojatno zaceta u ovome djelu, naime cetiri tipa diskriminirajuceg znanja (patisambhidānāna), teorija trenutacnosti (khanavāda) i koncept »vlastite prirode« (sabhāva). Prvi koncept polaže temelje za vjerojatno najranije hermeneuticko oruđe za pristupanje Buddhinom nauku i njegovom razumijevanju. Drugi uvodi ideju »promjene onoga sto stoji« (thitassa annathattam) unutar opceg Buddhinog nauka o netrajnosti svih fenomena (anicca) zapocinjuci time klasicnu ranobuddhisticku teoriju o trenutacnosti svih dhamma. Konacno, djelo vjerojatno po prvi puta u buddhisticku filozofiju uvodi koncept »vlastite prirode« (sabhāva) koji ce postati najkontroverzniji koncept u buddhistickoj filozofiji opcenito. U ovome se clanku, međutim, pokazuje da taj koncept ovdje jos nema svoje klasicne konotacije, nego je sinoniman s opce buddhistickim atta (sebstvo), tj. sintagma ‘prazan vlastite prirode’ istoznacna je s kanonskim ‘prazan sebstva i onoga sto pripada sebstvu’.
Read the paper
Related studies
- Contribution of social science to large scale biodiversity conservation: A review of research about the Natura 2000 network
- The alignment of agricultural and nature conservation policies in the European Union
- Determination of ecological significance based on geostatistical assessment: a case study from the Slovak Natura 2000 protected area
- Routledge Handbook of the Study of the Commons
- Farmers' acceptance of results-based agri-environmental schemes: A German perspective
- Approaches to Identify the Value of Seminatural Habitats for Conservation Biological Control
Go deeper in Evidence Hub
Evidence Hub adds a study data sheet (design, sample size, evidence level, key numbers), an AI summary and a chat grounded in the paper's text.