Evidence Hub

Preventing the introduction of non-indigenous species into the Adriatic Sea

Marijana Pećarević, Josip Lovrić, Adam Benović

2004

Abstract

Trgovacki brodovi koji plove svjetskim morima nisu uvijek nakrcani teretom vec oko pola svojih putovanja obavljaju u praznom hodu u plovidbi prema luci ukrcaja. Brod, iako je u praznom hodu, nikad ne može ploviti prazan, vec mora ukrcati balast. U doba jedrenjaka to je bio kruti balast, sovrnja, koji je pojavom brodova na mehanicki pogon zamijenjen vodom u tankovima i/ili skladistima, odnosno tekucim ili vodenim balastom. Vodeni balast je voda, koja se uzme prilikom iskrcaja tereta, zajedno s talogom koji se tijekom dugotrajnog koristenja broda nakuplja u tankovima. U posljednje vrijeme otvaraju se nove mogucnosti izvoza iz Hrvatske, cime se povecava opasnost od unosa alohtonih vrsta u Jadran vodenim balastom. Problem je tim veci jer se radi o zatvorenom moru s velikom bioraznolikoscu. Ukupna kolicina vodenog balasta, ukljucujuci i vodeni balast turistickih i vojnih brodova, koji je ispusten u Jadransko more tijekom 2002. godine procjenjuje se na oko 6 milijuna tona. Od toga je najveci udio ispusten u talijanskim lukama (oko 3, 5 do 4 milijuna tona), zatim u hrvatskim lukama (oko 1 milijun tona) i najmanje u slovenskim lukama (oko 0, 6 milijuna tona). U vodenom balastu su prisutni planktonski stadiji, koje imaju gotovo svi morski organizmi. Vecu opasnost predstavljaju meroplanktonski organizmi, koji imaju izmjenu generacija između morskog dna i stupca vode, dok su holoplanktonski organizmi manje opasni jer se, i bez vodenog balasta, siroko rasprostranjuju noseni morskim…

Read the paper

Related studies

Go deeper in Evidence Hub

Evidence Hub adds a study data sheet (design, sample size, evidence level, key numbers), an AI summary and a chat grounded in the paper's text.

Open this study Sign up free