Evidence Hub

Alveolar Bone Grafting in Cleft Patients: from Bone Defect to Dental Implants

Marko Vuletić, Predrag Knežević, Dražen Jokić, Jerko Rebić, Domagoj Žabarović, Darko Macan

Acta Stomatologica Croatica, 2014

20 citations

Abstract

SažetakRascjep usne i nepca najčešći je prirođeni deformitet kraniofacijalne strukture.Orofacijalni rascjep znatno utječe na kvalitetu života -na estetiku, funkciju te na dentalni razvoj i rast lica, a ima i psihološki učinak.Glavni razlog za njegov nastanak jest nekompletno spajanje facijalnih nastavaka od četvrtog do desetog tjedna gestacije.Zatvara se alveolarnim koštanim presatkom kirurškim postupkom nazvanim osteoplastika, a zlatnim standardom smatra se autogena kost s kriste ilijake.Presađivanje može biti podijeljeno u dvije faze: primarnu i sekundarnu.Defekt alveolarnog grebena obično se rekonstruira između sedme i jedanaeste godine i često je povezan s razvojem korijena maksilarnog očnjaka.Nakon uspješnog zahvata defekt rascjepa je zatvoren, ali nedostaje zub.Zatvaranje toga prostora ortodontskom terapijom uspješno je u 50 do 75 posto slučajeva.Ako to nije moguće, zub koji nedostaje može se nadomjestiti na tri načina: protetskim mostom, transplantacijom zuba i dentalnim implantatom.Dentalnom je implantatu zadatak držati protetski nadomjestak, prevenirati atrofiju kosti i zadržavati augmentacijski materijal u području rascjepa.Unatoč tomu što je autologna kost s kriste ilijake zlatni standard, nije idealni izbor za rekonstrukciju alveolarnog defekta.Kao alternativni koštani materijal može se upotrijebiti morfogenetski protein (BMP).U ovom članku želi se objasniti morfologija rascjepa, povijesna saznanja, kirurške tehnike i mogućnosti implantoprotetske rehabilitacije.

Read the paper

Related studies

Go deeper in Evidence Hub

Evidence Hub adds a study data sheet (design, sample size, evidence level, key numbers), an AI summary and a chat grounded in the paper's text.

Open this study Sign up free